“Jezik je živa tvorevina koja mora živjeti u svojoj punini i biti otvorena da bismo sačuvali i oblikovali ono što je naš jezični poklad, bogatstvo i raznolikost .“

akademik Josip Bratulić

POJ RIČI MATERINSKE, 21. ožujka 2025.

Zvoni i odzvanja po devetnaesti put u našoj školi POJ RIČI MATERINSKE. Ove godine poklopio se sa Svjetskim danom poezije i Goranovim rođendanom pa zazvoniše njegovi stihovi o proljeću.

Proljeće

Cvate zrak od cvrkuta pticâ.
(Gdje su gnijezda?). Skrećem k nebu glavu:
Paperje srebri u zraku se plavu.
Žuti cik kljunićâ svih klica.

Cikti krš. Igle svih živica
Zvucima sitnim bodu srce. Javu
Cvrkutom bijesnim razganjaju: Travu,
Blijedu još, pokri zelen mrtvih lica…

Ptičji glas, vjenčićem od trnja
Najslađe pjesme, grobove im kiti.
Šutimo. Suze ne možemo kriti.

Nije plač: Bljesci suznog zrnja
Đerdan su svjetla, što im slavu štiti.
Nema ih više, jer su htjeli biti!

Priredba je započela himnom, pozdravnim riječima i pjesmama Školskog zbora.  Predstavile su se Primoštenske čipkarice koje brinu o očuvanju primoštenske čipke, njegovanoj hrvatskoj tradiciji. Udruga Krč, sa svojom sekcijom Mali folklor, predstavila se prikazom narodnih običaja, a  Kulturnoumjetnička udruga „Andrija Matijaš-Pauk“ iz Marine došla je u našu školu, na našu završnu priredbu, sa svojim mandolinskim orkestrom. Iz daleke Usore stigle su nam djevojčice 4. i 5. razreda te donijele najveće bogatstvo, a to je kulturna baština Usore. Nakon izvedbe usorske kajde, poigrale su kolo zavrzlamu i osmerac. U glumi, šaljivim dijalogom Pod istim krovom,  iskazale su se učenice iz Cernika, a učenici 1. i 3. razreda Osnovne škole Pirovac izveli su dramsku igru Romeo i Jule. Krasnoslovili su učenici iz Rogoznice i Primoštena. Nakon glume, pjesme i plesa podijeljene su nagrade literatima i likovnjacima. Priredba je završile primoštenskim kolom, a ovo kratko izvješće završavam stihovima pjesnika  Zlatana Jakšića kojima je započela svečana priredba u divnoj izvedbi Karmele i Marije.

Lumbrela

Kad se iz Amerike vraća bogataš
na kameniti otok naš,
onda se u vaporu vozi silna roba:
dvadeset ‘i dva zlatna zuba
i kvintal droba.
I judi sridnjega stanja,
kad se vratidu iz onega blagostanja,
ne izlazu bez aparata u ruci,
i na sviman su stravagane šjalpe
i široki klobuci.

A kad se vrati čovik siromašni,
gobave škine
(iz one proklete Argentine),
na njemu su sami botuni i šuštine
i sitnarije svake,
kajiiši i tirake.
I ka jedna vrldnost vela –
neduperana
i nova
… lumbrela,
pod kojon izgleda bogatiji i viši
i koja ga tiši,
da je i on, Bogu fala,
doni iz Amerik
ništo kapitala.

Gordana Pulić, prof.

Fotogalerija sa završne svečanosti: