“Putniče, kreneš li ikad put juga lijepog, zastani pred Trogirom, usidri lađu pod zidinama grada”, zapisao je Vladimir Nazor davne 1912. godine u poemi “Hrvatski kraljevi”.
Poput mnogih slavnih pjesnika i umjetnika, učenici petog i šestog razreda u pratnji svojih nastavnica Gordane i Danice, vjeroučiteljice Tine i pedagoginje Mirele, 31. ožujka 2025. godine zaputili su se do prekrasnog Trogira.
Trogir je grad bogate povijesti duge više od 2000 godina. Zbog svog strateškog položaja između otoka Čiova i kopna, Trogir je nekada bio važan trgovački grad, a mnogi su ga kroz povijest osvajali. Trogir je bio u rukama Grka, Rimljana, Venecije pa čak i Francuske i sve su te kulture ostavile traga.
Osnovan od strane grčkih kolonista sa otoka Visa u III. st. pr. Krista. Smatra se najbolje sačuvanim romaničko-gotičkim gradom u srednjoj Europi.
Danas Trogir čine tri dijela: dio na kopnu koji se stalno širi; stara jezgra na poluotoku; i treći dio se nalazi na otoku Čiovu.
Godine 1997. stari grad Trogir je proglašen svjetskom baštinom pod zaštitom UNESCO-a. Malo je mjesta na svijetu gdje možete pronaći toliko crkava tako blizu jedna drugoj. Trogir ima veliki broj prekrasnih građevina u romaničkom, renesansnom i baroknom stilu.
Sve smo to saznali od naše vodičke Martine koja nas je vodila i pobliže upoznala s poviješću ovog divnog grada.
Od kolodvora preko malog kamenog mosta, kroz parkić pa kamenim uličicama stigli smo do svjetski poznate katedrale sv. Lovre.
Katedrala Sv. Lovre dominira Trogirom. Njena izgradnja trajala je više od četiri stoljeća, što se da zaključiti iz različitih stilova njezine arhitekture. Portal ulaznih vrata izradio je majstor Radovan.
Mali predah napravili smo u Gradskoj loži, koja u novije vrijeme služi za prijem. Tu, ispod ploče s likom bana Petra Berislavića čuli smo još poneku zanimljivost o mjestu sretnog trenutka.
Laganom šetnjom stigli smo do prekrasne rive na kraju koje se nalazi kula Kamerlengo. Na rivi se nalazi dominikanski samostan koji je ujedno nacionalno svetište bl. Augustina Kažotića.
Samostan je osnovan 1265., a crkva je građena od 14. do 17. stoljeća. U njemu smo vidjeli mnoga majstorska djela velikih kipara i humanista iz 15. stoljeća Ivana i Šimuna Sobote, kao i mnoga umjetnička djela Blaža Jurjeva Trogiranina, Nikole Firentinca, Jacopa Palme Ml. i drugih… U sve nas je gostoljubivo uputio pater Petar Galić.
Posjetili smo još i samostanski muzej časni benediktinki u kojem se nalazi vrijedna zbirka umjetnina „Kairosˮ koja bogatstvom i kvalitetom umjetničkih slika, obrednih predmeta, namještaja i ručnih radova svjedoči o dugoj povijesti samostana i životu u njemu. Zbirka nosi naziv po reljefu Kairosa iz 3. st. pr. Krista, grčkog božanstva sretnog trenutka.
Posljednja stanica bio nam je Kantun kulture – centralno mjesto kulture u Gradu Trogiru. Osnovan je kao podružnica Pučkog otvorenog učilišta Trogir, kao edukacijsko-kulturni centar u kojem će se odvijati prvenstveno kulturni, ali i različiti drugi programi. O „misiji“ Kantuna kulture opširnije nam je govorila njegova ravnateljica spisateljica, kolumnistica i urednica, Marina Vujčić.
Očarani ljepotom povijesne jezgre kamenoga gradića Trogira, puni dojmova vratili smo se u još jedan biser Jadrana – naš Primošten.
vjeroučiteljica Tina Rožić
