Škola u prirodi učenika 2. i 4. razreda, Slavonija – Cernička Šagovina 

Vremenik: 15. listopada – 19. listopada 2018.

„Koferi danima prije spakirani, a nikako da stigne taj ponedjeljak“, komentirali su drugaši i četvrtaši.

15. listopada, ponedjeljak, da, napokon taj ponedjeljak, učenici 2. i 4. razreda, njih trideset,  na autobusnoj stanici, koferi u prtljažniku autobusa, na crkvi sv. Jurja tuče 8:00 sati – polazak, krenuli smo na put prema Slavoniji.

Djeci srca velika, uzbuđeni, nekima prvo odvajanje od roditelja, u nekom kutu oka vidljive i suze, ali hrabri su.

Ostavljamo more, kamen, Dalmaciju – a pred nama slika ravne Slavonije, ravnice, brežuljci, voćnjaci, na njivama još i kukuruz … krave, konji, a njivu je nisko preletio i poneki jastreb …

U Cerničkoj Šagovini dočekale su nas tete kuharice, Natalija i Željka, s toplom večerom, čistim i grijanim sobama.

Srce je dječacima naraslo – igralište je tu, oživjelo je cijelo selo, Šagovina, od žamora i smijeha naše djece. I u seoskom dućanu tih dana se čekao red na kasi, najveći potrošači bila su djeca.

Čulo se : „Ode su super cijene!“

Puno toga smo vidjeli, puno toga su djeca naučila, upoznali mnoge drage i dobre ljude.

Neki su po prvi put jahali konja, po prvi put hranili svinje, po prvi put vidjeli bikove, krave, telad, kao i mnoge pernate životinje seoskog dvorišta, prvi put vozili se brodom po rijeci Savi.

Prvi put vidjeli bale sijena.

Neki su upravu tu na seoskom imanju pobijedili strah od psa, strah od jahanja.

Nije nedostajalo igre, smijeha, svatko je čuvao svakog, mali velike, veliki male.

Da … i učili su, svaku večer bi u svoju  bilježnicu nacrtali i napisali što su tog dana vidjeli  i iznosili bi svoje dojmove. Svatko je čitao svoje, ostali bi pažljivo slušali.

Bili smo i u OŠ Matije Gupca u Cerniku, naša djeca su se pokazala kao pravi snažni Dalmatinci, pobijedili su domaćine u graničarima ( drugaši i četvrtaši).

Ali to je samo igra, oni su nas lijepo ugostili i hvala im.

Posjetili smo i franjevački samostan, muzej i crkvu sv. Petra apostola u Cerniku.

Bili smo i u PŠ Podvrško, zahvaljujemo učiteljici Dijani na lijepom dočeku.

Zlatna dolina – Požega, njene znamenitosti, muzej, katedrala s riznicom, mnoge učenike je ostavila bez daha, a sve to je začinio barba vodič kojeg su djeca pažljivo slušala i upijala svaku riječ.

Obiteljsko gospodarstvo Kereković, konji … Obiteljsko gospodarstvo Mikanović, farma muznih krava … opet topli doček uz sendviče, kolače i sokove.

Kako ne spomenuti i Novu Gradišku, šetnju gradom i dućan Sretni anđeli.

A kestenijada i nogomet na igralištu pod reflektorima u Šagovini … hvala načelniku općine Cernik koji nam je to organizirao, hvala i bivšem ravnatelju Mati  koji nam je poklonio vrijeme i družio se s nama.

Javlja se i ono jedno Ali … ne mogu, a ne sjetiti se bivšeg načelnika pok. Nikole … svaki naš dolazak u Cernik, Šagovinu – Ti si među nama, Hvala ti Nikola!

Iz dječjih grla, tijekom vožnje u autobusu, redovito se orila pjesma o ljepoti cijele naše domovine – Oj Zagoro lijepa li si, Slavonijo zlatna ti si … Dalmacijo more moje …

Tako mala srca, ali velike riječi izlazile su iz njihovih usta.

Bilo nam je lijepo, pet dana brzo je prošlo, sretni i zadovoljni nakon ručka 19. listopada krenuli smo, ostavljajući Slavoniju, vraćamo se kamenu i moru i našem Primoštenu.